Škakljikaš

Ljetna škola Latinovac 2009

U Latinovcu na imanju Livadak od 17-24.07 2009. održan je jedanesti internacionalni susret mladih.

U ovogodišnjem programu Ljetne škole Latinovac 2009. održan jetrodnevni seminar pod nazivom Nenasilna komunikacija u izgradnji tima. Sudjelovali su studenti, aktivisti Nezavisne studentske inicijative iz Osijeka, organizatori poznatih prosvjeda protiv komercijalizacije viskog školstva u Hrvatskoj.

U istom seminaru učestvovali su mladi iz Njemačke i skupina mladih iz Bosne i Hercegovine (Zavidovići i Zenica).

Seminar je vodila Katharina Sander, voditeljica Škole za razumijevanje i medijaciju iz Njemačke-Lebensgarten, Steyerberg.

Kamp Sadnice mira 2009. održan je zahvaljujući jedanaestogodišnjoj suradnji sa sestrinskom organizaciji iz Bosne i Hercegovine Sadnice Mira Zavidovići koji vodi Milan Šćekić.

Nakon seminara u okviru volonterskih otvorenih dana, očišćen je dio srušene kuće u vlasništvu udruge, uređen okoliš, te izveden večernji program Talent show u kojemu su mještani Latinovca mogli osjetiti humor mladih sudionika. Učesnici su izveli interaktivne performanse u kojima su igrali uloge i tako još jednom proživjeti važne detalje iz zajedničkog života u kampu.

Organizatori ovogodišnjeg života u kampu na imanju Livadak uz stalne volontere Andreu Rutnik, Tereziju Terzić, Nedeljka Jelića, Sonju i Vincenta Kersten i Branku Drabek Milekić, predsjednicu udruge Eko centra Latinovac Uz volontere udruge u pripremama Ljetne škole Latinovac 2009. bili su i sudionici ranijih kampova i seminara nenasilne komunikacije: Nadina Memagić, Aldin Kuljanović i Osman Najetović.

Svima od srca velika hvala za nesebičan rad tijekom cijele godine i posebno u periodu priprema za održavanje Ljetne škole Latinovac 2009.

Branka Drabek Milekić

17.07.2009. Eko selo Latinovac.

Vec uveliko tradicionalan Ekokamp.

Evo i ove godine ljudi iz svih krajeva svijeta stigli su ponovo, da jos jednom ostave parče svoje ljubavi ovdje u Latinovcu ali i da dio te ljubavi ponesu sa sobom.

Kako mnogi sudionici imaju obicaj reci:”da napunimo baterije”!

Sa puno entuzijazma, nade i volje krecemo u jos jednu sedmodnevnu ekspediciju u nadi da ce i ove godine to biti uspjesan, obogacujuci poduhvat koji ispunjava.

Sve je spremno da veceras pocnemo sa radionicom nenasilne komunikacije, a narednih dana i sa volonterskim akcijama uz druzenje, zabavu i svim drugim sto je odlika naseg okupljanja.

Zaklada “Slagalica” nam je odobrila sredstva za provedbu ovog mini projekta od početka ožujka do kraja svibnja 2009. Projekt je ostvaren u suradnji sa stručnim timom koji su činili Sunčana Pešak (inžinjerka krajobrazne arhitekture koja stoji iza idejnih nacrta), Ranko (tata mata od zanata i izvoditelj radova) , naša Branka (popunjavala je sve potrebne praznine tijekom izvedbe), Andrea (voditeljica projekta) i brojni vrijedni volonteri (njih preko 30). Svima od sveg srca hvala! Slijedi izvještaj o provedbi…

Kratki opis ciljeva građanske inicijative

- osigurati djeci sigurno mjesto za igru na otvorenom s atraktivnim sadržajima edukativno-ekološkog karaktera na javnom prostoru ispred imanja udruge
- prenamijeniti dio imanja udruge uz bunar s pitkom vodom u odmorište povezano s igralištem u jednu cjelinu, koje bi služilo i kao početak planinarske staze koja iz sela vodi na obližnje brdo Starac, do Sovskog jezera i drugih obližnjih odredišta.
- osigurati atraktivnu lokaciju koja će dati dodatni život i sadržaj selu Latinovac, te svojim edukativnim karakteristikama potaknuti kreativnost i volonterski angažman djece i mladih ali i njihovih roditelja.

U kojoj mjeri je realizirana građanska inicijativa

- izrađeni su nacrti budućeg eko igrališta i odmorišta na imanju Livadak koje će se postepeno izgrađivati volonterskim doprinosom i prikupljenim sredstvima (nacrti u prilogu)
- realizirana je prva faza u izgradnji igrališta: poravnat je dio terena tj napravljene su terase posute sipinom predviđene za smještaj budućih elemenata, iskopan je kamen na drugom imanju udruge (Zen imanje) i od njega napravljen kameni prilaz igralištu i međe za terase, te je dio kamena pripljemljen za izgradnju suhozida uz njegov sjeverni rub, izgrađena je ljulja od bukvih balvana, mali pjesčanik od automobilske gume, postavljen je znak „dječje igralište“, uređene su preostale zelene površine (košenje), nabavljeni su materijali za popravak i oslikavanje dijela fasade kuće uz igralište i odmorište sa veselim motivima u suradnji s djecom i mladima koji će sudjelovati u ljetnim aktivnostima udruge, nabavljen je dio materijala za izgradnju kućice za igru na igralištu koja će se graditi s volonterima u sklopu aktivnosti ljetnog kampa.
- realizirana je prva faza u izgradnji odmorišta: srušena je ograda kako bi se objedinio prostor igrališta i odmorišta, izgrađena je nova drvena ograda koja je otvorila prostor u vlasništvu udruge od 50m2 uz bunar za javnu upotrebu, izravnat je teren i nasipan sipinom, porezane su grane koje su funkcionalno smetale, kupljen je drveni stol sa dvije klupe za sjedenje, postavljena je oglasna ploča, cvijeće u lončanicama i uređen preostali dio zelene površine.
Opis postignutih rezultata / Navedite promjene koje su nastale u zajednici provedbom građanske inicijative
- djeca i stari u selu su prepoznali projekt kao vrijedan za zajednicu:
„Sada kada imamo igralište i zoo vrt u selu, sigurno će više ljudi dolaziti u Latinovac!“ (Petar, 13 godina – izrečeno uz radostan osmjeh po završetku izgradnje ljuljačke)
„Ovo’j dobro!“ (Ivo, 80 – izrečeno kao iskreno odobravanje za prvog zajedničkog sjedenja na novonapravljenom odmorištu)
„Sad znam di ću dolaziti kad mi zatreba odmor od učenja!“ (Katarina, 15 godina)
„Jako lijepo, jedno od najljepših mjesta gdje sam bio. Mislim da bi svi ljudi trebali biti tako spremni pomoći.“ (Luka, 6. razred – slučajni posljetitelj, sudionik teniskog turnira u Požegi koji je na povratku s roditeljima vidio znak Eko selo Latinovac te su odlučili navrartiti);
- seljani su bili aktivni u procesu realizacije projekta, spontano su se uključili u odlučivanje o odabiru elemenata koji imaju prednost pri trošenju namijenjenih sredstava (lobirali su za prioritet kupnje masivnog stola i klupa na odmorištu), te na taj način direktno prihvatili novi prostor kao nešto što pripada zajednici;
- projekt je privukao novu djecu iz sela - 2 dječak koja prije nisu sudjelovala u aktivnostima udruge privučeni izgradnjom ljulje aktivno su se uključili slijedeći dan u volontersku akciju bojanja nove ograde;
- djeca iz sela i njihovi gosti redovito koriste igralište i raduju se novim elementima koji se trebaju izgraditi te su iskazali želju da volonterski doprinesu daljnjoj izgradnji;
- podstaknuti radom za zajednicu koji se odvijao u okviru ovog projekta, članovi mjesnog odbora su raspravljali o mogućnosti pisanja prijedloga novih inicijativa koje bi obogatile sadržaje u selu (klupe i stolovi na ključnim mjestima okupljanja, bežični Internet za cijelo selo);
- projekt je privukao nekoliko novih volontera u udrugu (3 iz Zagreba, 4 iz Osijeka, 1 iz Vinkovaca);
- udruga Leonardo iz BiH saznavši za provedbu projekta preko liste „Mreže ekosela Balkana“ iskazala je interes za suradnju na izgradnji igrališta istog karaktera na njihovom području djelovanja;

Ako pokušamo naći deset riječi za opis stanja kada smo se osjećali jako dobro i deset za osjećaje kada su stvari izgledale potpuno izgubljeno, vrlo brzo ćemo u ovom naizgled jednostavnom zadatku naići na dva problema. Prvi će biti nedostatak riječi za osjećaje u jeziku i prisiljenost na ponavljanje istih, a drugi da za opis osjećaja nećemo birati riječi koje opisuju osjećaje, nego one koje govore o njihovoj interpretaciji ili su pak riječi koje označavaju naše zadovoljene ili nezadovoljene potrebe, a ne osjećaje.

Ako smo se primjerice osjećali neshvaćeno, vrlo brzo postaje nam jasno da je neshvaćenost interpetacija, možda i činjenično stanje, ali nikako ne i osjećaj. Osjećali smo se tužno, prazno, bez energije zbog toga što je nakon razgovora naša misao bila da nismo razumljeni.
Ljubav također, što uvijek ostaje iznenađenje mnogih, nije osjećaj. To je vjerojatno najvažnija potreba. I zbog toga što nije ispunjena osjećamo se loše, tužno, očajno, gladno..Ili kada jest ispunjena; gorimo, nježni smo, otvoreni..

Katharina Sander, trenerica komunikologije sa Gaia University u Steyerbergu upravo je na prvom satu upozorila na razliku između potreba i osjećaja kao i na činicu da ne postoje “dobri” i “loši” osjećaji, nego samo oni kada su naše potrebe ispunjene i oni koji nam govore o tome da naše potrebe nisu ispunjene. Ukoliko osjećamo tugu ili bijes, to nije loše, niti smo mi loši…Ti osjećaji su nam potrebni kako bi nas upozorili da neka naša, nama važna potreba nije ispunjena. Istog trenutka kada prepoznamo tu potrebu dolazi olakšanje, koje su u tjelesnom smislu ogleda kao opuštanje cijelog tijela, govorila je Katharina Sander. Čak i ukoliko potrebu ne možemo istog trenutka zadovoljiti, samo njezino prepoznavanje, spaja nas sa izvorom naše snage i mi možemo ponovo biti u ravnoteži.

Kada nam osoba govori nešto što doživljavamo kao ružno, nešto što nas povređuje, mi možemo reagirati na nekoliko načina.
Dva od toga su nažalost vrlo česta i u školi nenasilne komunikacije, metaforički su opisana kao “vučji jezik”.
Na rečenicu: “Opet to nisi dobro učinio!”, reagiramo tada agresijom ili prema sugovorniku, ili prema sebi.
Odgovaramo primjerice:
“Ti bi to “kao” bolje učinio!” ili agresiju šaljemo sebi, postajemo potišteni i vrtimo u glavi misli poput: “Nikad ništa ne mogu učiniti kako treba, ne vrijedim”.

Treći način Katharina Sander označila je kao “način žirafe”, koja je jako velika, i zbog toga je se životinje boje, ali od svih životinja ona ima najveće srce, vrlo je miroljubiva i želi biti voljena.

U prvom i drugom primjeru reakcija je bila uzrokovana zbog osjećaja ljutnje ili tuge, u nenasilnoj komunikaciji, prije nego što ćemo odreagirati, promotrimo i postajemo svjesni osjećaja u sebi, kako bi prepoznali zbog kojih nezadovoljenih potreba su oni nastali i kako možemo utješiti sami sebe.

Ljuti smo, jer naša potreba za priznanjem ili poštovanjem nije ispunjena, primjerice. Tada slijedi olakšanje i nakon nekog vremena sposobnost da empatiziramo sa osobom koja nas je povrijedila, jer i ona je to učinila zbog vlastitih neispunjenih potreba i nesposobnosti da drugačije zatraži njihovo ispunjenje.
Možemo se obratiti direktno govoreći o osjećajima, primjerice; Tužan/tužna si? Ljut/a si?
Ili, ukoliko se radi o situaciji gdje to ne možemo, primjerice nadređenom u tvrtki, što nas onemogućava u previše prisnom kontaktu, obraćamo se direktno potrebama.
“Imaš potrebu za uvažavanjem?”
Izbjegavat ćemo rijeći “više uvažavanja”, “više ili manje” pažnje, jer nas to uvlači u razgovor stavljajući na nas odgovornost zbog nečijih neispunjenih potreba.
Mi se, naime rađamo sa potrebom za ljubav, ali ne sa potrebom za ljubav prema Osmanu ili Ljiljani…
Nenasilna komunikacija oslobađa nas i krivnje, skidajući s nas uzroke nastanka nečijih osjećaja. Osjećaji su tu zbog nečijih neispunjenih potreba, a ono što mi možemo jest pomoći u njihovom prepoznavanju i samo ukoliko možemo – ispunjenju.

Pitanje Kaharini Sander:
U poduzeću ne možemo pristupiti šefu/šefici sa opaskom o njegovim/njezinim osjećajima, zbog toga što nam je ona nadređena na taj način, da ne postoji takva vrsta empatije i povezanosti. Je li moguće društvo bez hijerarhije? Prema jednoj teoriji i sve životinje koje žive u grupama organiziraju se hijerarhijski?
Katharina Sander:
Postoji i jedna druga teorija i knjiga koja se osobno, meni vrlo sviđa “Šaptanje konjima”.
Konji nemaju čvrstu hijerarhiju nego vode prema kompetencijama. Nakon susreta, primjerice dogovore se tko zna bolje neki put, i tada taj vodi, a drugi ga slijedi i svaki put može se raditi o nekom drugom konju. Voditeljica krda je ženka koja vodi na temelju svoje empatije i povjerenja koje daje drugima.
Po toj teoriji, ljudi su slični konjima…

Dina Ivan